"Ustani, uđi u grad i bit će ti rečeno što ti je činiti."

Budući da je jedna od glavnih činjenica našega vremena fenomen urbanizacije, pojava velikih modernih gradova, jedna od bitnih karakteristika tvoga monaškog zvanja danas jest da budeš građanin.

Oduvijek grad predstavlja dvostruko otajstvo dobra i zla, svetosti i grijeha.

U pozitivnom smislu grad predstavlja jedno od privilegiranih mjesta susreta čovjeka i Boga: Bog ga nastanjuje, posvećuje, tješi, razveseljuje, i on je vjeran, blistav, svet, iznova sagrađen, obnovljen i ponovno nastanjen milošću Svevišnjega; grad prihvaća Božjeg Sina koji u njemu poučava, ustanovljuje Euharistiju, uskrsava, šalje svoga Duha da bi u njemu osnovao Crkvu u iščekivanju ponovnoga dolaska novog Emanuela u slavi, da bi u njemu zauvijek prebivao među ljudima, dijeleći s njima sreću vječne Ljubavi.

Grad je mjesto zajedničke molitve, ljubavi, Zemlja posljednjih vremena koja će u svoje krilo zauvijek primiti novi vrt. Moraš ljubiti i meditirati otajstvo grada. Jer Bog sam ga je izabrao, izgradio, spasio, posvetio. U njega je čovjek uložio najbolje od svoje inteligencije, svoga rada, svoje vjere. U srcu grada ti, dakle, možeš živjeti u srcu Božjem, jer grad prebiva u njegovu srcu. Budi monahinja i monah u srcu Grada Božjega.