Usred pustinje, monah i monahinja, trudom molitve, obraćenja, pokore, stvaraju oazu. Ako, po milosti, poteče živa voda, znaj je podijeliti. U ime svetoga zakona pustinje i svete obveze monaške gostoljubivosti, idi ususret žednome i podaj mu vode. Ne stvaraj si neprijatelje ne dijeleći Vodu iz Stijene. Iz toga razloga pravi se monah ne boji da će ga netko omesti u njegovu miru. Da bi bio svet, nemoj biti ravnodušan. Da bi bio odvojen, ne budi zao. Čak i ako tvoj neprijatelj žeđa, daj mu piti. Neka se žedan čovjek približi, neka željan čovjek primi vodu života zabadava. Na posljednjem sudu neće te pitati jesi li se ti dobro napio, nego jesi li obilno dijelio. Ne jesi li često govorio:”Gospodine, Gospodine!”, nego jesi li vršio ljubav. Ne jesi li bježao od ljudi, nego jesi li im služio. Badava ste primili, badava dajte.

Sav tvoj život naprije mora ostati usmjeren prema traženju Božje prisutnosti i mora pod svaku cijenu sačuvati šutnju, molitvu, lectio divina, zajednički život, samoću, odmor… Ali uskladi ritam svoga života s ritmom grada. Budi najprije monah, ali gradski monah. Samo monah, ali u srcu grada. Radi u gradu, moli u gradu, radi i moli za grad. Plači i pjevaj s gradom.