Poput većine građana koji koriste kraj tjedna za odmor, ne ustručavaj se ni ti uzeti svaki tjedan jedan dan pustinje. Kao što oni imaj svoje prazinke, tako ti uzmi vrijeme za duhovne vježbe. To je od životne važnosti za tebe i tvoju braću i sestre. Nauči na drukčiji način živjeti slične vrijednosti. Ne liježi prekasno, ne ustaj prerano. Grad troši, ti moraš trajati. Pronađi svoj ritam.

Odbij ići izvan zajednice u posjete koji rastresaju, unutar zajednice odreci se televizora koji raspršuje, zauvijek žrtvuj kazalište i kino-predstave: to je sastavni dio nužnih odvajanja. No ostani informiran, gostoljubiv, pažljiv na vapaje grada: tako također moraš živjeti zajedništvo.

Nemoj se, međutim, do te mjere uključivati u život grada da se u njemu raspršiš. Nisi tu da tražiš kako da se najbolje ukorijeniš u grad, nego da naučiš njegove stanovnike kako da se priprave na najbolje is-korijenjivanje. Jer i oni su također “stranci i putnici na zemlji…” I oni, kao i ti, doista teže za boljom, tj. nebeskom domovinom. Zato se Bog ne stidi zvati se njihovim Bogom: on im je zaista pripravio jedan grad! Neka tvoj život tako svjedoči onima koji su u srcu gradova da su svi u hodu prema srcu našega jedinoga Boga.